Autorica: Ivana Vidak Teskera, Veleučilište u Virovitici, 10.12.2024.

Na portalu KAportal.net.hr 25. studenog 2024. godine objavljen je članak u kojem Marija Selak Raspudić tvrdi da Hrvatska čarter letovima prima migrante, izgrađuje prihvatne centre što prema očitovanju MUP-a RH, a i istraženim dokumentima nije točno.

Marija Selak Raspudić u Karlovcu je tvrdila da Hrvatska čarter letovima prima migrante koji su prvi put evidentirani na hrvatskoj granici i da se u Hrvatskoj planiraju graditi centri za prihvat migranata, uključujući i lokaciju u Karlovačkoj županiji. Također je iznijela podatak da je tijekom prošle godine bilo 1.157 povrataka migranata prema Dublinskom postupku te da Hrvatska sama vraća vrlo malo migranata u druge zemlje​[1] također, članak sličnog sadržaja objavljen je na još dva lokalna portala Karlovački.hr[2]  i Prigorski.hr[3] kao i na nacionalnom portalu Nacional.hr[4].

Za potrebe utvrđivanja istinitosti ovih tvrdnji, poslan je upit Ministarstvu unutarnjih poslova, koje je putem e-mail (opa. dostupan autorici ovog članka) odgovorilo da su već reagirali na te iznesene tvrdnje, da su takve izjave manipulacija javnošću. Naveli su kako povrat migranata u skladu s Dublinskim postupkom nije tajan, već dio uobičajenog međunarodnog sporazuma. Također su demantirali postojanje tajnih letova i tvrdnje da Hrvatska postaje središnji prihvatni centar za migrante. Prema MUP-u, Hrvatska je primila migrante u skladu s pravnim obvezama, a izgradnja specifičnih centara nije u planu na način kako je to prikazano u političkom govoru. Detaljnije reagiranje na navode Selak Raspudić dostupno je na stranicama MUP-a.[5]

Hrvatska ima određene obaveze prema Dublinskom sustavu i Europskom paktu o migracijama i azilu, koji su ključni instrumenti za upravljanje migracijama unutar Europske unije.

Prema Dublinskoj uredbi, Hrvatska je odgovorna za procesuiranje zahtjeva za azil osoba koje prvo uđu na njen teritorij. Cilj Dublinskog sustava je osigurati da se svaki zahtjev za azil obradi u jednoj državi članici EU-a, kako bi se izbjeglo dupliciranje zahtjeva i ubrzao proces odlučivanja. Hrvatska mora surađivati s drugim državama članicama kako bi osigurala povratak podnositelja zahtjeva u zemlju odgovornu za njihov slučaj[6], što uključuje i provođenje transfera prema Dublinskim pravilima[7]

Ovaj sustav uvodi nove mjere za upravljanje migracijama, uključujući:

• Pojačane granične provjere: Svaka država članica mora registrirati sve osobe koje ulaze u EU, provjeriti njihov identitet, sigurnosni status i ranjivost.
• Solidarnost među članicama: Pakt omogućuje državama pod migracijskim pritiskom da dobiju podršku kroz relokaciju tražitelja azila ili financijsku pomoć.
• Ubrzani postupci azila i vraćanja: Uvedeni su stroži rokovi za procesuiranje zahtjeva i povratak onih koji ne ispunjavaju uvjete za azil.
• Krizni protokoli: U slučaju izvanrednih migracijskih pritisaka, države članice mogu koristiti fleksibilne mehanizme kako bi se nosile s krizom.

Hrvatska, kao članica EU-a, mora osigurati uvjete za prihvat tražitelja azila i njihovo brzo procesuiranje, uključujući uspostavljanje kapaciteta za smještaj u skladu sa standardima EU-a. Također, obvezna je sudjelovati u zajedničkim mehanizmima solidarnosti unutar pakta.

Pretraživanjem online izvora u posljednjih šest mjeseci ove godine, nije pronađeno da je službeni plan Vlade Republike Hrvatske za gradnju prihvatnih centara za migrante ikad bio javno objavljen. Ministarstvo unutarnjih poslova i druge relevantne institucije nisu izdale nikakvu novu službenu izjavu niti odluku o gradnji novih prihvatnih centara, osim informacija o prethodno uspostavljenim centrima za posebne situacije, poput centara za izbjeglice iz Ukrajine tijekom 2022. godine.[8]

Hrvatska, kao dio Dublinskog sustava i dobrovoljnog mehanizma solidarnosti unutar EU, obvezala se na premještanje određenog broja tražitelja azila iz država članica EU, ali to nije podrazumijevalo nove građevinske projekte za prihvatne centre u skorije vrijeme. Fokus je bio na jačanju postojeće infrastrukture i rješavanju pitanja smještaja putem drugih oblika integracije i pomoći, uz financijsku potporu iz europskih fondova i proračuna.[9]

Za najnovije i utemeljene informacije, preporučuje se praćenje službenih stranica poput Ministarstva unutarnjih poslova (MUP) i Vlade RH.

Ključna dezinformacija u navodima Selak Raspudić jest preuveličavanje ili pogrešno tumačenje obaveza Hrvatske unutar Dublinskog sustava i europskog pakta o migracijama. Prezentacija planiranih centara kao gotove činjenice i “tajnih letova” sugerira netransparentnost koja prema MUP-u ne postoji. Ove tvrdnje, prema reakciji nadležnih tijela, predstavljaju manipulaciju koja može unijeti nepotrebnu paniku među građane, kao i netrpeljivost prema strancima, a sve sa svrhom promocije u okviru predstojeće predsjedničke kampanje u Republici Hrvatskoj.

---

[1] https://kaportal.net.hr/aktualno/vijesti/1338921/marija-selak-raspudic-u-karlovcu-o-migrantskoj-krizi-i-gradnji-prihvatnih-centara-prijete-nam-veliki-migrantski-valovi-kao-predsjednici-sigurnost-gradana-ce-mi-biti-na-prvom-mjestu/

[2] https://karlovacki.hr/moja-temeljena-zadaca-kao-predsjednice-hrvatske-je-uciniti-nase-gradane-i-nasu-zemlju-sigurnim/

[3] https://prigorski.hr/selak-raspudic-o-nezakonitim-migracijama-sigurnost-gradana-je-osnovni-zadatak/

[4] https://www.nacional.hr/sigurnost-hrvatske-selak-raspudic-predsjednik-ne-treba-imati-komplekse-po-pitanju-ilegalnih-migranata/

[5] https://policija.gov.hr/vijesti/reagiranje-teze-o-zataskavanju-i-tajnim-letovima-prihvata-osoba-po-dublinskom-postupku-smatramo-manipuliranjem-javnosti/8440

[6] https://home-affairs.ec.europa.eu/policies/migration-and-asylum/pact-migration-and-asylum/questions-and-answers-pact-migration-and-asylum_hr

[7] https://commission.europa.eu/strategy-and-policy/priorities-2019-2024/promoting-our-european-way-life/migration-and-asylum/pact-migration-and-asylum_hr

[8] https://vlada.gov.hr/vijesti/bozinovic-dosad-u-rh-stiglo-4-300-izbjeglica-spremni-smo-ih-prihvatiti-20-000/35038

[9] https://mup.gov.hr/o-nama-9/mup-i-eu/migracije-i-azil/282173

Autor: Stjepan Lacković, Veleučilište Baltazar Zaprešić          10.12.2024.

U tekstu se provjerava teza da iza uvođenja ESG standarda stoji woke ideologija.

Genealogija ESG standarda

Evolucija standarda za praćenje i kontrolu utjecaja poslovanja na okoliš i društvo (ESG) u velikoj je mjeri isprepletena s velikim ekološkim katastrofama koje je izazvao čovjek. Katastrofa u nuklearnoj elektrani u Černobilu 1986. godine značajno je podigla svijest javnosti o ekološkim utjecajima nuklearne energije. ESG standardi rezultat su šireg i sveobuhvatnijeg koncepta održivosti, koji je prvi puta predstavljen i jasno definiran u Izvještaju Svjetske komisije za okoliš̌ i razvoj (u nastavku teksta Brundtland komisija^[1]) iz 1987. godine. U Izvještaju je koncept održivosti definiran kao „razvoj koji zadovoljava potrebe sadašnjosti bez ugrožavanja sposobnosti budućih generacija da zadovolje svoje vlastite potrebe.”[2] Ova definicija postavila je temelje za mnoge kasnije politike i prakse održivog razvoja, pa tako i na standarde ESG-a. Pitanje koje su si članovi Brundtland komisije postavili bilo je sljedeće: kako se težnje svjetskih naroda za boljim životom mogu pomiriti s ograničenim prirodnim resursima i opasnostima degradacije okoliša? Dakle, Brundtland izvješće govori o dvije brige koje treba pomiriti: razvoju i okolišu. Održivost je u ovome dokumentu koncipirana kao djelatni koncept, kao smjernica za javne politike i tematizira napetost između težnji čovječanstva prema boljem životu s jedne strane i ograničenja koja je nametnula priroda s druge strane.

Pokret iniciran od strane UN-a doveo je u pitanje dotad prevladavajuće shvaćanje privatnih kompanija da moraju djelovati isključivo u vlastitom interesu, odnosno, jedino u cilju stvaranja profita. S vremenom je počela dominirati vizija da se vrijednost kompanija može vidjeti kroz prakse koje pozitivno utječu na zaposlene, društvo i okoliš. Tijekom vremena koncept održivosti je reinterpretiran tako da uz okolišnu obuhvaća još dvije dimenzije, društvenu i ekonomsku. Trodimenzionalnu varijantu koncepta održivosti skovao je John Elkington, inače stručnjak za menadžment i to s namjerom da se operacionalizira i kvantificira društvena odgovornost poduzeća. Konvencionalnom poslovnom cilju (profitu) dodao je brigu za okoliš (planet) i brigu za dobrobit zaposlenika (socijalna dimenzija). Ova ideja postajala je sve  popularnija, pa su razni međunarodni akteri počeli sve glasnije zagovarati potrebu za većom korporativnom transparentnošću i odgovornošću prema navedenom pristupu.

Termin ESG-a prvi put službeno je uveden dokumentom Who Cares Wins iz 2004. godine. Who Cares Wins pokrenuli su glavni tajnik UN-a i UN Global Compact 2004. godine u suradnji sa švicarskom vladom. Inicijativu su podržale 23 financijske institucije, International Finance Corporation (IFC) i Grupacija Svjetske banke. Njime se dodatno razrađuje održivost s fokusom na financijsko ulaganje u promjenjivom globalnom okružju naglašavajući integraciju ESG tema u financijske analize i investicijske odluke. Inicijativa je imala za cilj povećati razumijevanje industrije o ESG rizicima i prilikama te poboljšati integraciju ESG-a u donošenje investicijskih odluka.^[3]

U Programu održivog razvoja do 2030. koji su donijeli Ujedinjeni narodi 25. rujna 2015. utvrđen je opći okvir za postizanje održivog razvoja do 2030. godine. Okvir sadrži 17 ambicioznih ciljeva održivog razvoja i 169 povezanih specifičnih ciljeva za države i druge dionike. Glavna nit vodilja ovoga Programa je da okončanje siromaštva i drugih deprivacija mora ići ruku pod ruku sa strategijama koje poboljšavaju zdravlje i obrazovanje stanovništva, koje smanjuju nejednakost i potiču gospodarski rast, a sve to uz rješavanje klimatskih promjena i rada na očuvanju okoliša.^[4] UN smatra kako je održivost globalna zadaća koju uglavnom trebaju ispuniti nacionalne vlade na način da implementiraju održive prakse u domene koje su pod njihovom ingerencijom i da učine pritisak na privatni sektor da također uskladi svoje poslovanje s održivim praksama.

Europska unija, osim što se obvezala se na postizanje 17 globalnih ciljeva iz UN-ovog Programa održivog razvoja do 2030., postavila je osnove europskog ESG okvira. Kako se navodi u ESG vodiču koji je objavila Hrvatska gospodarska komora, “obveze za dionike formalizirane su i izložene u nekoliko EU strateških dokumenata i publikacija. U ožujku 2018. godine donesen je EU Akcijski plan o financiranju održivog rasta, u čijem su središtu tri glavna cilja Europske unije:

• preusmjeriti tokove kapitala prema održivim aktivnostima – što je potaknulo donošenje Uredbe o taksonomiji 2020. godine kako bi se odgovorilo na pitanje koje su to aktivnosti održive i koliko su održive
• uključiti čimbenike održivosti u upravljanje rizicima − što je dovelo do Uredbe o objavama povezanim s održivosti u sektoru financijskih usluga (SFDR)2019. godine odgovarajući na pitanje koliko su ulaganja zaista ESG rizična ili održiva
• poticati transparentnost i dugoročne vizije − što je dovelo do Direktive o korporativnom izvještavanju o održivosti (CSRD), objavljene krajem 2022. godine, kako bi se definiralo koje je informacije potrebno pratiti i o njima izvijestiti. Također je dovelo i do Direktive o dužnoj pažnji za održivo poslovanje (CSDDD)koja će definirati kako se poduzeća trebaju ponašati.”^[5]

Podržavajući ciljeve Europske unije, Republika Hrvatska je u svojoj Nacionalnoj razvojnoj strategiji do 2030. odredila da će u sljedećih 10 godina nacionalne i europske izvore financiranja usmjeriti na poticanje održivoga gospodarstva i društva, oporavak i jačanje otpornosti na krize, zelenu i digitalnu tranziciju te uravnotežen regionalni razvoj. Direktiva (EU) 2022/2464 o korporativnom izvješćivanju o održivosti (Corporate Sustainability Reporting Directive, CSRD) stupila je na snagu 5. siječnja 2023. godine te zamjenjuje dotadašnju Direktivu o nefinancijskom izvještavanju (Non-Financial Reporting Directive, NFRD) koju je od 2018. godine svih 28 država članica EU-a usvojilo u svoje nacionalno zakonodavstvo, što je obvezalo poduzeća koji su subjekti od javnog interesa i imaju više od 500 zaposlenika da se usklade sa zahtjevima Direktive.Na ovaj način EU pruža jasne smjernice i promiče dosljednu integraciju održivosti u svim sektorima, nastojeći osigurati transparentnost i odgovornost poslovanja.^[6]

Otpor prema ESG-u

Proces usklađivanja poslovanja s ESG standardima prepun je izazova i rizika, posebno u onim industrijama koje ovise o fosilnim gorivima ili onima koje po samoj svojoj prirodi emitiraju velike količine stakleničkih plinova, poput stočarstva. Sam proces usklađivanja je dugotrajan, kratkoročno skup i zahtjevan. Stoga i ne čudi da nisu svi društveni, poslovni i politički akteri s odobravanjem dočekali uvođenje ESG standarda u poslovanje. Posljednjih nekoliko godina svjedočimo svojevrsnom protuudaru primjeni ESG-a od strane dijela korporativnog svijeta i mahom konzervativnih političara i društvenih aktera kojima je cilj zadržati postojeće odnose moći i nastaviti s business as usual paradigmom. U tom protuudaru često se plasiraju dezinformacije vezane za implementaciju ESG standarda u poslovanje, a koje predstavljaju značajnu prepreku napretku samog procesa jer iskrivljuju smisao i narativ vezan za primjenu ESG-a, sprječavaju donošenje informiranih odluka i, što je najvažnije, sprječavaju suštinsku transformaciju prema odgovornijem korporativnom svijetu. Iz tog razloga, ključno je pozabaviti se dezinformacijama i dezinformacijskim narativima koji se odnose na ESG aspekt poslovanja i ulaganja. Uspoređujući Europu i Sjedinjene Američke Države, dojam je da je otpor ESG standardima puno veći preko Atlantskog oceana. Posljednje ne čudi jer američki ekonomski sustav nije navikao na regulacije, bilo od strane države, bilo od strane drugih aktera.

Woke ideologija

Jedan od najčešćih i najutjecajnijih dezinformacijskih narativa, a nastao je u Sjedinjenim Američkim Državama, je onaj koji tvrdi da iza ideje o održivom i odgovornom poslovanju stoji woke ideologija. U smislu u kojem ga koriste konzervativni američki političari i biznismeni, pojam woke postaje “negativna politička poštapalica koja se koristi za opisivanje svega što se smatra previše liberalnim ili progresivnim – poput robnih marki koje podržavaju paradu ponosa, igranog filma Mala sirena i učenja o rasama u školama”.^[7] Sam pojam ima dugu povijest. Prije nego što je riječ prigrlila američka desnica, woke je bila riječ koja se koristila u afroameričkim zajednicama i kampanjama za društvenu pravdu i označavala je svijest o nejednakosti, pri čemu su jedni pozivali druge da “ostanu budni”. U ovome značenju, pojam je populariziran kroz pokret Black Lives Matter koji je nastao početkom 2010-ih kao reakcija na policijsku brutalnost prema afroamerikancima u Americi. Pojam su ubrzo prihvatili bijeli liberali te je pojam počeo označavati sve progresivne ideje u Americi. Ovo preuzimanje pojma od strane bijelaca naišlo je na kritike od strane afroameričke zajednice zbog razvodnjavanja izvornog značenja pojma woke. U međuvremenu su američki konzervativci redefinirali pojam woke u označavanje svega što predstavlja progresivne vrijednosti i svojim stalnim korištenjem dali mu popularnost koju ima danas. Sam je pojam prošao kroz proces “semantičke pejoracije”, tj. proces u kojem značenje određene riječi prelazi iz pozitivne ili neutralne konotacije u negativnu.^[8] Ono što je ovdje posrijedi je uokvirivanje teme iz konzervativne perspektive i nametanje ostatku javnosti značenja riječi koje su mu oni odredili. Radi se o uokvirivanju javne debate na način da vaša, u ovome slučaju konzervativna perspektiva dominira.

ESG kao woke kapitalizam

Korištenje termina woke od strane konzervativaca za svakodnevno svjetonazorsko razračunavanje sa svime što oni doživljavaju kao progresivno, ubrzo je našlo svoju primjenu i u svijetu ekonomije i poslovanja, s posebnim naglaskom na ESG standarde. U komentaru koji je 2021. godine objavljen u američkom konzervativnom časopisu National Review^[9], autor komentara slavodobitno tvrdi da “možda konačno doživljavamo prekretnicu u svijetu “održivog” i “odgovornog” ulaganja. U posljednja dva desetljeća, te su se etikete temeljile na okolišnoj, društvenoj i upravljačkoj teoriji (ESG) — stajalištu o korporativnom ponašanju vođenom ljevičarskim političkim ciljevima. Međutim, nedavno je skupina zagovornika vlasničkih prava, religioznih investitora i zabrinutih dioničara počela odbacivati ​​pretpostavku da samo birokrati Ujedinjenih naroda i predstavnici Svjetskog ekonomskog foruma smiju donositi korporativne odluke.^[10] U nastavku teksta autor obrazlaže kako “među konzervativcima raste svijest da je nastojanje da se korporacije učine društveno odgovornim trojanski konj”, da su zahtjevi za ublažavanjem klimatskih promjena i zahtjevi za rodnom i rasnom raznolikosti u korporativnim odborima ideje progresivaca koji tim idejama ne mogu pobijediti na izborima, pa su svoje napore usmjerili na “sobe za sastanke u korporacijama”.^[11]

Ono što je točno u ovome komentaru je činjenica da je u Sjedinjenim Američkim Državama pokret koji se protivi primjeni ESG standarda u zamahu posljednjih nekoliko godina i da ESG standarde uspješno predstavlja kao agendu woke ideologije. U svojim nastojanjima za uokvirivanje javne debate, skovali su i termin woke kapitalizam za primjenu ESG standarda u poslovanju. Carl Rhodes, dekan UTS Business School na Sveučilište za tehnologiju u Sydneyu, objavio je 2021. knjigu pod naslovom Woke Capitalism: How Corporate Morality is Sabotaging Democracy. Autor u knjizi iznosi tezu da woke kapitalizam, u pokušaju popravljanja imidža kapitalizma prijeti budućnosti demokraciju Americi. Na istome je tragu i Jessica Anderson, izvršna direktorica Heritage Action for America, ogranka The Heritage Foundation, a koja je izjavila da “politike ESG-a guraju progresivnu agendu ljevice američkom narodu kroz poduzeća i korporacije, zanemarujući američke vrijednosti i dajući korisnicima manje financijske povrate u procesu”.^[12] Stephen Soukup, konzervativni komentator i kritičar woke kapitalizma 2021. godine objavio je knjigu The Dictatorship of Woke Capital: How Political Correctness Captured Big Business (2021). U National Reviewu Steve Soukup piše o alarmantnom prijelazu s tržišta na kojem je svatko slobodan ulagati u skladu s vlastitim vrijednostima na tržište na kojem je jedan skup politički korektnih vrijednosti nametnut svima.^[13]

Guverner Floride Ron DeSantis i republikanski kandidat za predsjedničku nominaciju 2024., tvrdi kako je ESG pokret vrsta financijske prijevare, a ESG investitori “elita korporativnog kartela”. Također je izjavio da će “štititi stanovnike Floride od woke kapitala i na taj način potvrditi autoritet našeg ustavnog poretka nad ideološkom korporativnom moći”.^[14] U skladu s najavama, Florida je zabranila korištenje ESG-a kao kriterija kod ulaganja javnog novca ili prodaje javnog duga. Slične zakone uveli su guverneri Utaha, Kentuckyja, Zapadne Virginije, Arkansasa, Montane, Južne Karoline, Iowe, Oklahome, Indiane, Teksasa, Tennesseea, Ohia, Missouria, Arizone i Alabame.^[15]

Borba protiv ESG-a od strane konzervativaca u Americi urodila je plodom. Kampanja je u toj mjeri uspjela demonizirati pojam ESG-a da zagovornici ESG-a u Americi razmišljaju o tome da prestanu koristiti taj termin, bez da odustanu od načela ESG standarda. Larry Fink koji je na čelu najvećeg svjetskog investitora, BlackRock Inc-a izjavio je da više ne koristi termin ESG zbog toga što je postao ispolitiziran. U McDonald’su su već ukinuli spominjanje ESG-a, a u Bloombergovoj anketi dvije trećine ispitanika izjavilo je da bi tvrtke trebale prestati koristiti termin ESG i istovremeno nastaviti slijediti ESG načela.^[16]

Ono što je posrijedi kod primjene termina woke kapitalizam na ESG standarde je uspješan manevar konzervativaca da po već prokušanoj metodi prebace područje borbe na polje kulturalnih ili svjetonazorskih ratova. U Americi je kulturalni rat krenuo kao borba između konzervativaca i demokrata vezana za umjetnost i kulturne institucije, da bi se kasnije borba proširila na ostale društvene teme od pobačaja i kontrole nošenja oružja, pa do kulturnih vrijednosti u školama, sveučilištima, crkvama, itd.. U četrdesetak godina trajanja kulturalnog rata u Americi, promijenilo se mnogo osoba i tema, ali je osnovni konflikt ostao isti i može se sažeti u sljedećem pitanju: koje su to osnovne vrijednosti kojima nacija mora težiti i koje mora promovirati? Konzervativci su se u ovome sukobu pokazali kao uspješniji i to dobrim dijelom zato što su posložili i razumiju svoj vrijednosni i moralni sustav, što razumiju što ujedinjuje konzervativce i kako o tome razgovarati^[17]. Dakle, svjesni uspjeha u prošlim svjetonazorskim borbama i u nedostatku dobrih argumenata vezanih za njihovo protivljenje ESG-u, pokrenuli su o ovoj temi novi kulturalni rat.

S jedne strane, jasno je da usklađivanje s ESG standardima za velike korporacije i njihove zagovornike znači prije svega veću transparentnost njihova poslovanja i posljedično gubljenje apsolutne kontrole i moći nad poslovanjem svojih korporacija. Također, sve navedeno znači disrupciju dosadašnjeg modela poslovanja, izazov starim poslovnim ortodoksijama i strukturama moći businessa as usual. Suočeni s izborom, ili se prilagoditi novim standardima ili ih srušiti, odabrali su potonje. U svom nastojanju da delegitimiraju i demoniziraju ESG standarde posežu za teorijama zavjere obojanim u ruho kulturalnih ratova. Dominantni narativ je onaj populistički: uvođenje ESG standarda je zavjera protiv vrijednih i radišnih Amerikanaca koju kuje moćna progresivna manjina predvođena UN-om i Svjetskim gospodarskim Forumom i domaćim progresivnim elitama. Konačno, zaogrnuti plaštom zaštite meritokratskih ideala (svatko je osobno kovač svoje sreće), svaku intervenciju u poslovanje, a kojoj je cilj smanjiti neravnopravni položaj određenih društvenih skupina, unaprijediti prava radnika i ublažiti klimatske promjene, uokviruju kao atak na temelj američke demokracije: slobodu.

Kritika ESG-a preko woke dezinformacijskog narativa u Hrvatskoj

Ovaj dezinformacijski narativ uspješno je izvezen u ostatak svijeta. Kritika tzv. woke ideologije proširila se u Mađarsku, Švicarsku pa sve do Novog Zelanda.^[18] Hrvatska ovdje nije izuzetak te je woke sve prisutnija poštapalica i u hrvatskom medijskom prostoru. O pojavi i korištenju pojma woke u Hrvatskoj objavljeno je nekoliko izvrsnih analitičkih tekstova. Ovdje izdvajamo tekst koji potpisuje Ana Vladisavljević pod naslovom “Što je “woke” i kako se taj izraz koristi?” objavljen na libela.org^[19] i tekst/intervju Denisa Mahmutovića pod naslovom “Što zapravo predstavlja ‘woke’, ta strašna riječ koja je konzervativcima crvena krpa” objavljen u Telegramu.^[20] Iako se tzv. woke ideologija u hrvatskom medijskom prostoru češće bavi neekonomskim temama, povezivanje woke-a i ESG-a sve je češće.

Tekst pod naslovom Woke – ideologija u službi marketinga^[21] autorice Mirne Horvat, a koji je objavljen 16. srpnja 2023. na Portalu Hrvatskog kulturnog vijeća, primjer je širenja jednog od dezinformacijskih narativa koji primjenu ESG standarda uokviruje kao nametanje tzv. woke ideologije od strane progresivne manjine konzervativnoj većini u društvu. Autorica tvrdi da su zagovornici woke-a, iako u manjini, nasilni “dobro raspoređeni i iznimno glasni” i da se ovi “ostrašćeni pojedinci potpomognuti sustavom više ne libe rabiti nasilje tako da su oni koji cijene tradicionalne vrijednosti postali ugrožena skupina u punom smislu te riječi”. Međutim, prema autorici, “iza paravana ipak postoji netko tko je vrlo promišljen. Ako se postavlja pitanje s kojim ciljem, najuvjerljiviji bi odgovor bio: kako bi se zaradilo još više novca.” Ovaj “netko” su korporativne elite koje su se uključile u woke aktivizam “ne…iz uvjerenja nego im je korporacijski aktivizam u društvenim pitanjima samo jedan od marketinških alata kako privući potrošače.” Prema autorici, “u sve se uklapa i ESG (Environmental, social and corporate governance), skup standarda koji mjere utjecaj tvrtke na okoliš i društvo (tu nastupa woke)”.

U slučaju navedenog teksta radi se o diseminiranju konspirativnog dezinformacijskog narativa prema kojem je primjena ESG standarda vješta manipulacija korporativnih elita u nastojanjima za ostvarenjem profita. Ova je teza u potpunosti netočna samim time što woke ideologija ne postoji. Kako je ranije u tekstu navedeno, radi se o konstruktu koji je osmišljen od strane američkih konzervativaca, a danas u njega različiti konzervativni političari i pokreti upisuju značenje koje im u datom trenutku odgovara. Woke kapitalizam predstavlja eufemizam za otpor konzervativnih i korporativnih krugova primjeni ESG standarda u poslovanju, a u osnovi predstavlja protivljenje naporima za ublažavanje klimatskih promjena, smanjenje neravnopravnog položaja određenih društvenih skupina i unapređenje prava radnika. Autorica u tekstu također propušta uzeti u obzir dobro dokumentiranu činjenicu koja ne ide u prilog njenoj tezi. Naime, implementiranje ESG standarda u poslovanje stvar je regulacije, posebno u kontekstu EU, i u tom kontekstu se ne može raditi isključivo o marketinškom alatu, već o obvezi. Također, autorica manipulativno, bez ikakvih dokaza, viktimizira “većinu koja cijeni tradicionalne vrijednosti”, a demonizira zagovornike ESG standarda i konstruira ih kao ostrašćene i nasilne zagovornike woke ideologije.

---

^[1] Komisija je nazvana prema predsjednici Komisije, Gro Harlem Brundtland, bivšoj premijerki Norveške.

[2] Report of the World Commission on Environment and Development: Our Common Future. http://www.un-documents.net/wced-ocf.htm 

^[3] IFC. Who cares wins 2004-2008. Dostupno na https://documents1.worldbank.org/curated/fr/444801491483640669/pdf/113850-BRI-IFC-Breif-whocares-PUBLIC.pdf

^[4] UN (2015): Program održivog razvoja do 2030. Dostupno na https://sdgs.un.org/goals

^[5] HGK. ESG vodič. Praktične smjernice za odživo poslovanje. Lipanj, 2024. Dostupno na https://hgk.hr/documents/esg-vodic05076687e501ba15a.pdf

^[6] Ibid

^[7] https://www.forbes.com/sites/conormurray/2023/06/06/what-does-woke-even-mean-how-a-decades-old-racial-justice-term-became-co-opted-by-politics/

^[8] https://www.researchgate.net/publication/385150161_The_Relationship_Between_English_Etymology_and_Semantic_Change

^[9] National Review je američki konzervativni časopis koji se fokusira na vijesti i komentare o političkim, društvenim i kulturnim pitanjima. Časopis je osnovan 1955. i od tada igra značajnu ulogu u razvoju konzervativizma u Sjedinjenim Američkim Državama te se etablirao kao vodeći glas američke desnice.

^[10] https://www.nationalreview.com/2021/09/conservatives-waking-up-responsible-investing-could-mean-left-wing-control/

^[11] Ibid

^[12] https://www.dailysignal.com/2023/04/14/these-states-have-taken-action-against-esg-in-2023/

^[13] https://www.nationalreview.com/2021/07/on-capitalism-socialism-and-esg/

^[14] https://www.thecorporategovernanceinstitute.com/insights/lexicon/what-is-woke-capitalism/?srsltid=AfmBOoquW6uWKXgESL7TVgFavputy98PS_MOiI3eez6lKVGb6mdFl7N4

^[15] https://www.dailysignal.com/2023/04/14/these-states-have-taken-action-against-esg-in-2023/

^[16] https://www.thecorporategovernanceinstitute.com/insights/news-analysis/why-esg-will-survive-the-backlash/?srsltid=AfmBOorp0tnlsPizd8mM6uecytINGEAaClTd712LR10lNnlqLloU5aDo

^[17] https://newsarchive.berkeley.edu/news/media/releases/2003/10/27_lakoff.shtml

^[18] https://www.forbes.com/sites/conormurray/2023/06/06/what-does-woke-even-mean-how-a-decades-old-racial-justice-term-became-co-opted-by-politics/

^[19] https://libela.org/genderfacts/sto-je-woke-i-kako-se-taj-izraz-koristi/

^[20] https://www.telegram.hr/politika-kriminal/sto-zapravo-predstavlja-woke-ta-strasna-rijec-koja-je-konzervativcima-crvena-krpa/

^[21] https://www.hkv.hr/vijesti/komentari/42041-woke-ideologija-u-sluzbi-marketinga.html

Autor: Stjepan Lacković, Veleučilište Baltazar Zaprešić        03.12.2024.

Tekst pod naslovom “Milanović je ‘častio’ migrante vlakovima, a sad je došlo do velikog preokreta”objavljen na portalu dnevno.hr referira se na izjavu Jaroslawa Kaczynskog u kojoj je on iznio netočne podatke vezane za bolesti koje migranti navodno donose u Europu. Također, u tekstu se maliciozno izostavljaju brojne činjenice o zdravstvenom stanju migranata koji dolaze u Europu.

U tekstu objavljenom na portalu dnevno.hr 30. lipnja 2024. godine pod naslovom “Milanović je ‘častio’ migrante vlakovima, a sad je došlo do velikog preokreta”^[1], autor F. F. nastoji rekonstruirati stavove predsjednika RH Zorana Milanovića prema temi migracija i pokazati da se njegov stav prema ovoj temi promijenio od 2015. godine do danas. Naime, Europu je 2015. i 2016. godine zadesila migrantska kriza prouzrokovana prije svega ratom u Siriji. Krajem kolovoza 2015. njemačka kancelarka Angela Merkel izgovorila je poznati “Wir schaffen das” i pozvala je stotine tisuća većinom sirijskih migranata^[2] u Njemačku. U tekstu se navodi da je Zoran Milanović, tadašnji premijer RH, na migrantsku krizu odgovorio na način da je od teritorija Hrvatske napravio tranzitni koridor putem kojeg su se migranti dalje slali u susjedne zemlje, Mađarsku i Sloveniju. U spomenutom tekstu navodi se i da se Zoran Milanović protivio izgradnji zida na granici RH sa Srbijom i BiH i da se po pitanju tretmana migranata slagao s Angelom Merkel. Tekst završava Facebook objavom predsjednika Milanovića iz 2023. godine u kojoj on tvrdi da se situacija vezana za migrante promijenila u odnosu na 2015. godinu, da su sadašnji migranti protupravno na teritoriju RH i da je potrebno zaštititi “hrvatske ljude” od protupravnih migracija. Tekst završava konstatacijom kako se stav Zorana Milanovića prema migrantima promijenio u odnosu na 2015. godinu i retoričkim pitanjem, je li do ove promjene došlo “zbog situacije i posla kojeg sada obavlja ili činjenica, posljedica i informacija koje pristižu iz Europe godinama kasnije.”

Ono što je sporno u ovome tekstu je manipulativan način prikazivanja konteksta cijele priče. Opisujući u uvodnom dijelu teksta početke migrantske krize i njen tijek, autor teksta stavlja fokus na probleme koje je priljev migranata izazvao u zemljama kroz koje su migranti putovali do svojih odredišta u zapadnoj Europi. Konkretno, autor se fokusira isključivo na epidemiološke prijetnje i komparira stav epidemioloških službi Hrvatske i Srbije prema istima. U tekstu se navodi kako su srpski epidemiolozi javnost upozoravali da migranti mogu prenijeti opasne bolesti poput dječje paralize, malarije, ptičje gripe i virusa Zapadnog Nila, dok su takva upozorenja od strane hrvatskih epidemiologa izostale. Posljednje treba čitati kao kritiku hrvatskih epidemiologa jer autor ubrzo u tekstu navodi kako je uistinu “prijetio rizik od zaraznih bolesti”.

Kao potvrdu ove teze, autor teksta ne referira se na izjave epidemiologa ili na izvještaje i istraživanja međunarodnih zdravstvenih organizacija, već se poziva na izjavu bivšeg češkog predsjednika Miloša Zemana i na izjavu Jaroslawa Kaczynskog, bivšeg poljskog premijera i lidera radikalno desne stranke Pravo i pravda, tadašnje najveće opozicijske stranke u Poljskoj. Obojica su 2015. godine javno upozorila na opasnost od zaraznih bolesti koje migranti donose u Europu. Zeman je izjavio da bi izbjeglice u Češku mogle unijeti zarazne bolesti i “čelije spavače” terorističkih organizacija.^[3] Autor teksta se referira na izjavu Kaczynskog iz listopada 2015. godine sa stranačkog skupa u Makowu Mazowieckom: „Migranti su u Europu već donijeli bolesti kao što su kolera i dizenterija, kao i svakakve vrste parazita i virusa koji nisu opasni u organizmu tih ljudi, ali mogu biti opasni ovdje.”^[4]

Nevedene izjave pobijaju izvještaji nekoliko međunarodnih zdravstvenih organizacija čija istraživanja pokazuju suprotno onome što su izjavili Zeman i Kaczynski. Zsuzsanne Jakab, regionalna direktorica Svjetske zdravstvene organizacije za Europu izjavila je sljedeće:

”Unatoč uvriježenoj percepciji da postoji povezanost između migracija i unošenja zaraznih bolesti, ne postoji sustavna povezanost. Zarazne bolesti prvenstveno su povezane sa siromaštvom. Izbjeglice i migranti izloženi su uglavnom zaraznim bolestima koje su česte u Europi, neovisno o migracijama. Rizik da se egzotični zarazni uzročnici, poput virusa ebole ili bliskoistočnog respiratornog koronavirusa (MERS-CoV), uvezu u Europu iznimno je nizak, a iskustvo je pokazalo da, kada se dogodi, u pravilu se odnosi na redovite putnike, turiste ili zdravstvene radnike, a ne na izbjeglice ili migrante.”^[5]

Prema izvještaju Svjetske zdravstvene organizacije (World Health Organization, WHO) iz rujna 2015. godine, “zdravstveni problemi izbjeglica i migranata slični su problemima ostatka stanovništva, iako neke skupine mogu imati veću prevalenciju. Najčešći zdravstveni problemi novopridošlih migranata su slučajne ozljede, hipotermija, opekline, kardiovaskularni problemi, komplikacije u trudnoći i porodu, dijabetes i hipertenzija.”^[6] Što se tiče medicinskog screeninga, WHO “ne preporučuje obvezni screening migrantske populacije na bolesti, jer nema jasnih dokaza o nužnosti ili korisnosti istih; štoviše, screening može izazvati tjeskobu kod pojedinačnih izbjeglica i šire zajednice.”

Na stranicama WHO-a pod temom “Migracije i zdravlje: ključne teme” (Migration and health: key issues)^[7] stoji sljedeće:

”Unatoč uobičajenoj percepciji povezanosti migracija i unošenja zaraznih bolesti, ne postoji sustavna povezanost. Zarazne bolesti povezuju se prvenstveno sa siromaštvom. Migranti često dolaze iz zajednica pogođenih ratom, sukobima ili gospodarskom krizom i poduzimaju duga, iscrpljujuća putovanja koja povećavaju njihov rizik od bolesti koje uključuju zarazne bolesti, osobito ospice, te bolesti koje se prenose hranom i vodom. Europska regija ima dugo iskustvo sa zaraznim bolestima kao što su tuberkuloza (TB), HIV/AIDS, hepatitis, ospice i rubeola i značajno ih je smanjila tijekom gospodarskog razvoja, boljim uvjetima stanovanja, pristupom čistoj vodi, odgovarajućim sanitarnim uvjetima, učinkovitim zdravstvenim sustavima i pristupom cjepivima i antibioticima. Ove bolesti, međutim, nisu eliminirane i još uvijek postoje u europskoj regiji, neovisno o migracijama.”^[8]

U Izvještaju Europskog parlamenta iz siječnja 2016. godine stoji sljedeće:

“Reagirajući na objavljene tvrdnje nekih političara da bi migranti mogli unijeti ‘moguće epidemije’ u EU, Svjetska zdravstvena organizacija (WHO) i EU zauzeli su jasan stav: opasnost od izbijanja zaraznih bolesti koja je posljedica trenutnog priljeva migranata je izuzetno niska. Migranti ne predstavljaju veću prijetnju javnom zdravlju od međunarodnih putnika.”^[9]

U istome izvještaju ističe se izjava Martina Seychella, zamjenika glavnog direktora Glavne službe Komisije za zdravlje i sigurnost hrane (Commission’s Directorate-General for Health and Food Safety, DG SANTE), koji je naglasio da se mjere za zaštitu zdravlja migranata ne poduzimaju zbog neutemeljenih strahova da bi mogli širiti zarazne bolesti ili predstavljati teret za zdravstvene sustave. Također je istaknuo da je ugroženo njihovo zdravlje, a ne zdravlje građana EU.”^[10] U Izvještaju iz siječnja 2019. godine, WHO je ponovio da “unatoč široko rasprostranjenoj suprotnoj pretpostavci, postoji vrlo mali rizik da izbjeglice i migranti prenesu zarazne bolesti na populaciju zemlje u koju migriraju”.^[11]

Dakle, Kaczynski je neosporno iznio lažnu tvrdnju tvrdeći da su migranti u “Europu već donijeli bolesti”, dok se Zemanovo upozorenje nije ostvarilo. Dezinformacije o migrantima javljaju se u različitim oblicima i formama i u pravilu služe kreiranju antiimigrantskih osjećaja i osnaživanju antiimigrantskih narativa. Jedan od najčešćih dezinformacijskih narativa o migrantima je upravo onaj koji tvrdi da dolazak migranata predstavlja zdravstvenu prijetnju po društvo u koje migranti dolaze. Izjavu Kaczynskog valja dodatno kontesktualizirati da bi se dešifriralo njeno značenje. Naime, na početku migrantske krize 2015 godine, Europska komisija usvojila je dokument pod nazivom „Europski migracijski program“ u kojem se zemlje članice poziva na solidarnost i razumijevanje situacije u kojoj se izbjeglice nalaze. Jedna od odredbi tog dokumenta odnosila se na uvođenje sustava kvota, prema kojemu bi se izbjeglice raspodijelile po državama članicama. Tadašnja poljska vlada u kojoj je većinu činila Građanska Platforma, stranka desnog centra, pristala je primiti oko 4 500 izbjeglica kao dio plana Europske unije za njihov razmještaj. Kaczynski je u jęku kampanje za predsjedničke i parlamentarne izbore odlučio politizirati problem migracija te je tom prilikom zauzeo izrazito antiimigrantski i antiislamski stav.

Migranti i migracija kontroverzne su teme o kojima ljudi imaju emocionalno nabijene stavove i koje izazivaju posebnu pažnju javnosti. Zbog svega navedenog, UNHCR je izdao i upute za novinare na koji način trebaju izvještavati o migrantima (Reporting on refugees. Guidance by and for journalists). U uputama se navodi da netočni novinski članci ili emisije često dovode do nasilja prema migrantima i da “traljav i neprofesionalan rad na ovim temama uvijek šteti ugroženim skupinama” Iz tog razloga apeliraju na novinare da prilikom izvještavanja o migrantima detaljno i temeljito provjeravaju informacije, da koriste vjerodostojne izvore, da vode računa o jeziku koji koriste prilikom izvještavanja i da vode računa o kontekstu u kojem su informacije predstavljene. Zaključuju kako mitovi i dezinformacije o migrantima, zlonamjerna terminologija i komentari rađaju predrasude i mržnju prema migrantskim skupinama.^[12]

Zaključno, tekst objavljen na portalu dnevno.hr se referira na izjavu Jaroslawa Kaczynskog u kojoj je on iznio netočne podatke vezane za bolesti koje migranti navodno donose u Europu. Također, u tekstu se maliciozno izostavljaju brojne činjenice o zdravstvenom stanju migranata koji dolaze u Europu. Ovakvo uokviravanje priče navodi na zaključak da se ne radi o nepristranom i objektivnom novinarskom tekstu, već o još jednom u nizu tekstova čija je svrha osnaživanje i daljnje diseminiranje  dezinformacijskih narativa o migrantima.

---

^[1] https://www.dnevno.hr/vijesti/hrvatska/milanovic-je-castio-migrante-vlakovima-a-sad-je-doslo-do-velikog-preokreta-2464134/#google_vignette

^[2] U ovome tekstu pojam ‘migrant’ koristi se kao neutralni krovni pojam koji pokriva ‘izbjeglice’ i ‘tražitelje azila’ i u skladu je s definicijom Međunarodne organizacije za migracije (International Organization for Migration’s) koja migracije definira kao “kretanje stanovništva, koje obuhvaća bilo koju vrstu kretanja ljudi, bez obzira na duljinu, sastav i uzroke; uključuje migracije izbjeglica, prognanika, ekonomskih migranata i osoba koje se sele iz drugih razloga’”

^[3] https://cz.boell.org/en/2015/09/15/refugee-policy-visegrad-countries-no-one-invited-you

^[4] https://www.politico.eu/article/migrants-asylum-poland-kaczynski-election/

^[5] World Health Organization Regional Office for Europe. Population movement is a challenge for refugees and migrants as well as for the receiving population. Copenhagen: WHO; 2015. Dostupno na: http://www.euro.who.int/en/health-topics/health-determinants/migration-and-health/news/news/2015/09/population- movement-is-a-challenge-for-refugees-and-migrants-as-well-as-for-the-receiving-population

^[6] https://www.who.int/news-room/questions-and-answers/item/refugee-and-migrant-health-the-european-region

^[7] https://who-sandbox.squiz.cloud/en/health-topics/health-determinants/migration-and-health/migration-and-health-in-the-european-region/migration-and-health-key-issues

^[8] Ibid

^[9] European Parliamentary Research Service. The public health dimension of the European migrant crisis. January 206, dostupno na https://www.europarl.europa.eu/RegData/etudes/BRIE/2016/573908/EPRS_BRI(2016)573908_EN.pdf

^[10] Ibid

^[11] https://www.who.int/europe/news/item/21-01-2019-migrants-and-refugees-at-higher-risk-of-developing-ill-health-than-host-populations-reveals-first-ever-who-report-on-the-health-of-displaced-people-in-europe

^[12] https://www.unhcr.org/ie/sites/en-ie/files/2023-05/reporting_on_refugees_unhcr_final_12.5.2023_.pdf

Autor: Stjepan Lacković, Veleučilište Baltazar Zaprešić          22.11.2024.

U izdanju tjednika Globus od 13. studenoga 2024. godine objavljen je intervju s poznatim hrvatskim vinarom i vinogradarom Ivanom Enjingijem pod naslovom “Protugradna obrana mora se ponovno uspostaviti.”^[1] Enjingi u intervjuu tvrdi da je za “vrijeme bivše države postojao učinkovit sustav protugradnih raketa”, da ih je taj sustav dvadeset godina savršeno štitio i da šteta od tuče u tom periodu nikada nije bila veća od 5%. Enjingi zaključuje kako “moramo uvesti protugradnu obranu” i kako ćemo na taj način imati “puno bolju i sigurniju zaštitu nego kod osiguravajućih društava”.

Što na ovu temu kaže struka? Državni hidrometeorološki zavod (u nastavku teksta DHMZ) kao krovna nacionalna meteorološka i hidrološka organizacija ima jasan i nedvojben stav: ne postoje znanstveno utemeljeni dokazi koji potvrđuju uspješnost i učinkovitost umjetnog djelovanja na konvektivne oblake i sprječavanje tuče. Ovaj stav dijeli i Svjetska meteorološka organizaciji (u nastavku teksta WMO), kao i svjetska znanstvena zajednica.

Naime, operativna obrana od tuče regulirana je Zakonom o sustavu obrane od tuče („Narodne novine“, broj 53/01 i broj 55/07) te Pravilnikom o operativnom djelovanju obrane od tuče (NN 36/2002). DHMZ provodi operativnu obranu od tuče sukladno navedenom Zakonu, dok nadzor nad provođenjem Zakona obavlja Ministarstvo poljoprivrede. Zakon regulira i financiranje postojećeg sustava obrane od tuče, i to iz Državnog proračuna RH, sredstvima proračuna županija s branjenog područja te proračunskim sredstvima Grada Zagreba. Plan operativne obrane od tuče usvaja se svake godine prihvaćanjem Državnog proračuna Republike Hrvatske.

U hrvatskim nacionalnim okvirima, uloga DHMZ-a je da svojim analizama i studijama temeljenim na znanstveno dokazanim činjenicama pomaže odgovornim tijelima da donesu odgovarajuće mjere, strategije i politike vezane za protugradnu obranu. 2018. godine Ministarstvo poljoprivrede naručilo je od DHMZ-a izradu studije koja je trebala pokazati opravdanost dotadašnjeg sustava obrane od tuče. DHMZ je izradio dokument pod nazivom “Analiza sustava obrane od tuče – Izvješće i mišljenje o opravdanosti daljnjeg rada sustava obrane od tuče u RH”. Na temelju činjenica i zaključaka iznesenih u ovome dokumentu, pokrenut je proces ukidanja Zakona o sustavu obrane od tuče. U rujnu 2020. godine održan je sastanak na kojem su sudjelovali predstavnici Ministarstva poljoprivrede, Hrvatske zajednice županija, Ministarstva gospodarstva i održivog razvoja, Hrvatske poljoprivredne komore i DHMZ-a i na kojem je usvojen zaključak o potrebi ukidanja postojećeg sustava operativne obrane od tuče u Republici Hrvatskoj. Međutim, Zakon o sustavu obrane od tuče još uvijek je na snazi.

DHMZ u svojoj Analizi navodi da je Svjetska meteorološka organizacija (WMO) početkom 1970-ih okupila stručnjake koji su proveli tri velika međunarodna eksperimenta, jedan u Europi, jedan u Sjedinjenim Američkim Državama i jedan u Kanadi. Rad na ovim projektima trajao je pet godina, a zaključak sva tri projekta je da se ne može dokazati da srebrni jodid, na čijem se unošenju u olujne oblake temelji cijela teorija obrane od tuče, pomaže u sprječavanju od tuče. Na temelju tih rezultata mnoge su zemlje ukinule državno financiranje obrane od tuče. DHMZ također navodi kako je precizne eksperimente u kojima bi se utvrdila učinkovitost obrane od tuče raketama ili prizemnim generatorima nemoguće provesti. Jasno konstatiraju da učinkovitost obrane od tuče nije dokazana i da još uvijek nije poznat način na koji bi se znanstveno dokazala.^[2]

Osim znanstvene neutemeljenosti, problem s protugradnom obranom je i što ona šteti okolišu. Prema DHMZ-u, protugradna obrana “predstavlja i opasnost za okoliš jer bez kontrole djeluje na vrlo složeni sustav s nepoznatim dugoročnim učincima na atmosferu.“^[3] Problematično je i to što se “tijekom zasijavanja bez ekološke kontrole ispušta kemijski reagens srebrov jodid u slobodnu atmosferu pri tlu, kada se radi o zasijavanju generatorima, odnosno po visini kada se radi o zasijavanju raketama.”^[4]

Dakle, zaključak DHMZ-a je da “metode koje nemaju čvrsta uporišta u znanosti i koje nije moguće nedvojbeno dokazati ne treba operativno provoditi u praksi.”^[5] Kao argument protiv primjene protugradne obrane navode i činjenicu da “obrana od tuče ni eksplicitno niti implicitno ne postoji u EU legislativi.”^[6]

Paralelno sa svim ovim argumentima i dokazima koji dolaze od krovne nacionalne meteorološke i hidrološke organizacije, u hrvatskom medijskom prostoru zadnjih nekoliko godina često se može naići tekstove renomiranih hrvatskih novinara i znanstvenika koji potvrđuju ili prenose stavove DHMZ-a. Ovdje izdvajamo tekst Nenada Jarića Dauenhauer iz lipnja 2022. godine pod naslovom “Tuče će biti sve razornije. Znanost otkriva što štiti imovinu, a što ne”, objavljenog na portalu Index.hr^[7] kao i tekst Ivana Nekića na Klimatskom portalu pod naslovom “Treba li se protiv tuče boriti protugradnim raketama?”^[8]

Međutim, bez obzira na prisutnost i frekventnost argumentiranih i znanstveno dokazanih činjenica u medijskom prostoru, a vezano za neučinkovitost protugradne obrane, i dalje se s vremena na vrijeme ponovno pojavljuju izjave poljoprivrednika i političara o potrebi provođenja Zakona o sustavu obrane od tuče i intenziviranju primjene protugradne obrane.

U lipnju 2023., nakon što je tuča pogodila Hrvatsko zagorje, tadašnji saborski zastupnik iz redova Domovinskog pokreta Davor Dretar pozvao je premijera, tadašnju ministricu poljoprivrede i DHMZ da pod hitno pokrenu sustav protugradne obrane jer će se u protivnom suočiti s prosvjedima već nakon sljedeće tuče.^[9] Ovaj zahtjev ponovio je početkom lipnja 2024. i Marijan Pavliček, saborski zastupnik iz redova Hrvatskih suverenista. U priopćenju Pavliček zahtijeva od ministra poljoprivrede Josipa Dabre “da u što kraćem roku sukladno postojećem Zakonu o zaštiti od tuče ponovno aktivira sustav protugradne obrane koji je desetljećima vrlo uspješno štitio poljoprivredne kulture, od žitarica, pa sve do voća i povrća.”^[10] U Ministarstvu poljoprivrede 29. srpnja 2024. godine održan je sastanak na temu obrane od tuče na kojem su sudjelovali ministar poljoprivrede Josip Dabro zajedno sa suradnicima, delegacija Hrvatske zajednice županija predvođena županom Krapinsko-zagorske županije Željkom Kolarom i predstavnici DHMZ-a na čelu s ravnateljem Ivanom Güttlerom. Župan Kolar je na sastanku izjavio da  “iskustva s terena govore da su se štete od tuče u našem pograničnom području počele povećavati u onom trenutku kad je Slovenija ukinula protugradnu obranu raketama. Nakon toga ju je ukinula i Hrvatska, a tuča je do danas postajala sve snažnija i snažnija.”^[11] Župan Kolar je također istaknuo “kako u Europi postoji više područja koja se brane od tuče i koja jasno dokazuju nevaljanost argumenta da više nitko u Europsko uniji ne provodi protugradnu obranu.”^[12]

Ovakvi zahtjevi političara, lokalnih dužnosnika i poljoprivrednika pojavljuju se iz godine u godinu, u pravilu u proljeće i ljeto nakon što tuča ponovno napravi štetu poljoprivrednicima u nekom dijelu Hrvatske. Dakle, izjava Ivana Enjingija u posljednjem broju tjednika Globus samo je jedna od niza izjava ljudi sa značajnim simboličkim kapitalom u društvu koji, suprotno zaključcima i preporukama stručnjaka i znanstvenika, apeliraju na ponovno uvođenje protugradne obrane. Na javno mnijenje utječu i pojedini mediji koji jednostranim predstavljanjem priče prenose isključivo apele i kritike zagovornika protugradne obrane, bez da njihovim argumentima sučele argumente znanstvene i stručne zajednice. Primjer ovakvog izvještavanja je tekst pod naslovom “Tuča i nevrijeme uništavaju usjeve, treba li nam protugradna obrana? Dretar ima odgovore: ‘Sustav je prepušten umiranju’”, a koji je

26. lipnja 2023. objavio portal dnevno.hr.^[13]

Ono što je također problematično jest što ovakvi stavovi i apeli utječu na donositelje odluka koji, osim što bi se trebali savjetovati sa strukom, također osluškuju javno mnijenje i nerijetko podilaze pritiscima javnosti. Tako je primjerice ministar poljoprivrede Josip Dabro, odgovarajući na zahtjeve za ponovno uvođenje protugradne obrane u Hrvatskoj, izrekao sljedeće: “Ono što je moje osobno mišljenje i treba uvažiti ljude koji žive na ovom prostoru, ako je ista razlika, znači nismo znanstveno dokazali ni jedno ni drugo, sva dozvoljena sredstva treba koristiti da makar i na neki način psihološki ljudi budu svjesni da je i Ministarstvo poljoprivrede i Vlada RH i Državni hidrometeorološki zavod dalo sve od sebe da se spriječi ovakvo olujno nevrijeme.”^[14] Argument ministra Dabre je sljedeći: iako znanost tvrdi suprotno, koristit ćemo i dalje rakete da možemo reći da smo nešto učinili po tom pitanju, što će nas u očima javnosti prezentirati kao responzivne i odgovorne političare koji brinu o svojim građanima.

Ovakav stav jednog ministra ne bi bio problematičan da protugradna zaštita nije skupa i da se na nju ne troši javni novac. Naime, država bi prilikom kreiranja javnih politika trebala slušati stručna tijela poput DHMZ-a, posebno ona koja je sama osnovala s tom namjerom. I ako ta tijela kažu da nema dokaza da je protugradna obrana učinkovita, tada se na tu mjeru ne bi trebao trošiti javni novac, već bi se on trebao preusmjeriti na druge mjere zaštite od tuče ili na kompenzaciju šteta nastalih od tuče.

Na ovaj aspekt problema ukazuje i DHMZ: “Djelatnost se financira dijelom proračunima županija s branjenog područja i Grada Zagreba, ali i sredstvima Državnog proračuna. Iz tog razloga pitanje sustava obrane od tuče je pitanje šire društvene zajednice, jer se značajna financijska sredstva svih poreznih obveznika ulažu u sustav koji je neisplativ, neučinkovit i nema znanstvenog temelja u recenziranoj i međunarodnoj znanstvenoj literaturi.^[15]” DHMZ smatra da je efikasnije i isplativije sredstva usmjeriti u sufinanciranje postavljanja zaštitnih mreža, jačanje sustava osiguranja u slučaju nastalih šteta od vremenskih nepogoda, posebice u svijetu očekivanih klimatskih promjena te navode da su navedene metode već dale pozitivne učinke u zemljama koje ih primjenjuju. “^[16]

Zaključno, Ivan Enjingi ne iznosi točne podatke vezane za učinkovitost protugradne obrane. Ivan Enjingi ima pravo na svoje mišljenje i ima ga pravo javno iznositi. Međutim, smatramo kako uredništvo Globusa ima obvezu reagirati na ovakve izjave na način da se ograde od spornih izjava tako što će uz intervju objaviti i dodatak u kojem će predstaviti stav DHMZ-a vezan za temu protugradne obrane. Na ovaj način spriječilo bi se dovođenje u zabludu šire javnosti, a posebno poljoprivrednika koji su najteže pogođeni elementarnim nepogodama i na čiji se svakodnevne aktivnosti ova tema direktno odnosi.

---

^[1] Globus. Broj 1619. Hanza Media d.o.o. Zagreb, 13.11.2024. Tiskano izdanje. Stranica 48-51

^[2] https://klima.hr/razno/publikacije/analiza_sustava_OT_2018.pdf

^[3]https://meteo.hr/objave_najave_natjecaji.php?section=onn&param=objave&el=zanimljivosti&daj=zn26062023

^[4]https://meteo.hr/objave_najave_natjecaji.php?section=onn&param=objave&el=zanimljivosti&daj=zn26062023

^[5] https://klima.hr/razno/publikacije/analiza_sustava_OT_2018.pdf

^[6] https://klima.hr/razno/publikacije/analiza_sustava_OT_2018.pdf

^[7] https://www.index.hr/vijesti/clanak/tuce-ce-biti-sve-razornije-znanost-otkriva-sto-stiti-imovinu-a-sto-ne/2369612.aspx

^[8] https://faktograf.hr/2024/07/03/treba-li-se-protiv-tuce-boriti-protugradnim-raketama/

^[9] https://www.telegram.hr/politika-kriminal/drele-i-salatko-prijete-blokadom-autoceste-ako-meteorolozi-smjesta-ne-pocnu-raketirati-oblake/

^[10] https://www.index.hr/vijesti/clanak/suverenisti-hitno-traze-protugradnu-obranu-to-je-besmislica-i-bacanje-novca/2570723.aspx

^[11] https://sjever.hr/clanak/zupan-kolar-i-ostali-predstavnici-hrvatske-zajednice-zupanija-u-ministarstvu-poljoprivrede-glavna-tema-obrana-od-tuce

^[12] https://sjever.hr/clanak/zupan-kolar-i-ostali-predstavnici-hrvatske-zajednice-zupanija-u-ministarstvu-poljoprivrede-glavna-tema-obrana-od-tuce

^[13] https://www.dnevno.hr/vijesti/tuca-i-nevrijeme-unistavaju-usjeve-treba-li-nam-protugradna-obrana-dretar-ima-odgovore-sustav-je-prepusten-umiranju-2168379/

^[14] https://faktograf.hr/2024/07/03/treba-li-se-protiv-tuce-boriti-protugradnim-raketama/

^[15]https://meteo.hr/objave_najave_natjecaji.php?section=onn&param=objave&el=zanimljivosti&daj=zn26062023

^[16]https://meteo.hr/objave_najave_natjecaji.php?section=onn&param=objave&el=zanimljivosti&daj=zn26062023